Presuda poduzetniku Marku Jukiću u aferi softver, kojom je osuđen na rad za opće dobro nakon priznanja korupcije pri nabavi softvera za Ministarstvo regionalnoga razvoja i EU fondova, ponovno je otvorila raspravu o ovom obliku kažnjavanja. Podsjetimo, u istom slučaju ranije je sporazumno osuđena i bivša ministrica Gabrijela Žalac, piše N1.
Rad za opće dobro u hrvatskom kaznenopravnom sustavu postoji od 1997. godine, a javnost ga često doživljava kao blažu kaznu za ozbiljna kaznena djela. Struka ga, međutim, tumači kao institut koji ima širu svrhu – resocijalizaciju počinitelja, prevenciju ponavljanja kaznenih djela i rasterećenje zatvorskog sustava. Upravo stoga svaka nova presuda, osobito ona koja uključuje poznata imena, otvara pitanje je li riječ o nužnoj alternativi ili o povlastici. Slične dvojbe izazvala je i presuda bivšem ministru Petru Čobankoviću u aferi Planinska, kada je kaznu odrađivao guljenjem krumpira.
Prema važećem Kaznenom zakonu, rad za opće dobro može zamijeniti novčanu kaznu manju od 360 dnevnih iznosa ili kaznu zatvora do jedne godine. U praksi, jedan dnevni iznos ili jedan dan zatvora zamjenjuje se s dva sata rada. Rok izvršavanja ne smije biti kraći od mjesec dana niti dulji od dvije godine. Probacijska služba određuje gdje i kada će se kazna izvršavati, a njezina uloga ključna je u provedbi sudskih odluka.
Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije naglašava da ova sankcija nije namijenjena osobama koje su već osuđivane na zatvorsku kaznu dulju od šest mjeseci. „Rad za opće dobro je usmjeren na počinitelje lakših kaznenih djela i na očuvanje njihove povezanosti sa zajednicom“, poručuju iz Ministarstva, dodajući da ovakav oblik kažnjavanja donosi višestruke koristi – od resocijalizacije i dobrobiti zajednice do uštede državnog proračuna.
Rad za opće dobro ne smije biti komercijalan i izvršava se isključivo u društveno korisne svrhe. Prošle godine zaprimljeno je 734 presuda u kojima je zatvorska kazna zamijenjena radom za opće dobro, dok je u prvih devet mjeseci ove godine evidentirano njih 510, s prosječno oko 600 odrađenih sati po presudi.
Možda vas i ovo zanima
Slični modeli postoje u većini europskih država. Njemačka, Austrija i Slovenija primjenjuju ih u slučajevima kraćih zatvorskih kazni ili novčanih kazni, Francuska ih poznaje od 1983. godine kroz tzv. travail d’intérêt général, dok je u Španjolskoj rad za opće dobro česta sankcija za blaža kaznena djela. U Velikoj Britaniji community service order često se kombinira s probacijom i nadzorom, a skandinavske zemlje razvile su čitav niz alternativnih sankcija, među kojima je i društveno koristan rad.
Rad za opće dobro tako se pokazuje kao međunarodno prihvaćen instrument, ali i dalje izaziva podjele u javnosti – od pitanja učinkovitosti do percepcije pravednosti kada ga izdržavaju osobe koje su sudjelovale u korupcijskim aferama.
