Niz incidenata koji su se posljednjih dana dogodili u Zagrebu i Splitu izazvao je ozbiljne napetosti u hrvatskom društvu koje se, po principu spojenih posuda, prelijevaju i na cijelu regiju.
O zabrinjavajućoj eskalaciji netolerancije i stanju u društvu za portal Radiosarajevo.ba govorio je Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i saborski zastupnik.
“To je teško gledati dobro i teško gledati pozitivno”
Na pitanje kako vidi događaje koji su se ovoga tjedna dogodili u Hrvatskoj, Pupovac izražava duboku zabrinutost.
“To je teško gledati dobro i teško gledati pozitivno. Zbog toga što ta vrsta manifestiranja netolerancije, iskazivanja govora mržnje i zastrašivanja, pa i poticanja na nasilje – brine ne samo pripadnike srpske nacionalne manjine, nego i drugih manjina”, rekao je Pupovac, dodajući:
“Ali, isto tako, brine sve one koji smatraju da je neophodno sačuvati toleranciju u društvu, da je neophodno sačuvati zakonitost i da je neophodno sačuvati Ustav i njegove vrijednosti.”
Možda vas i ovo zanima
“Očekujem reakciju vlasti”
Pupovac smatra da je ključna adekvatna reakcija vlasti te naglašava što se od njih očekuje.
“Očekujemo da vlasti ne toleriraju takve pojave. Jer, oni koji šire govor mržnje i potiču na nasilje, sasvim sigurno ne mogu biti tolerirani. Očekujemo da one koji su najodgovorniji za to sankcionira i, naravno, očekujemo da se ubuduće više vodi računa da ni u političkim govorima, ni u nekim drugim vrstama javnih nastupa nema onoga što može inspirirati ili poticati ljude koji preuzimaju sebi za pravo da kažu što je kultura, a što nije, da budu neka vrsta cenzora. Ili da nastavljaju targetirati, ciljati srpsku nacionalnu manjinu, njezine programe, njezine organizacije, predstavnike kao dio glavnog cilja koji će sadržavati neku vrstu produljenog stanja koje podsjeća na poratno ili unutar-ratno stanje.”
“Čini mi se dosta važnim da Hrvatska zaustavi ove procese”
Unutarnja zbivanja u Hrvatskoj, upozorava, neizbježno se odražavaju i na susjedne zemlje.
“Sasvim sigurno da to što se događa u jednoj zemlji bivše Jugoslavije (…) ima svoje posljedice i u drugima. Tako da, ako se nešto loše događa u Hrvatskoj, to može biti primjer nekima da se loše događa i u Srbiji ili nekim drugim dijelovima bivše zajedničke zemlje, kao i obrnuto”, kaže Pupovac.
“Iz tog razloga mi se čini da je dosta važno da Hrvatska, kao zemlja članica EU, kao zemlja koja uživa povjerenje unutar Unije, zaustavi ove procese, zaustavi ovo skretanje krajnje udesno i otvaranje prostora za ekstremnu desnu politiku. I ovo mi se čini ovoga trenutka najvažnijim političkim izazovom za hrvatski politički život i hrvatske političke predstavnike.”
“Nedostaje otvorenije suradnje u regiji”
Komentirajući odnose u regiji, Pupovac ističe potrebu za otvorenijom suradnjom, koje trenutno nedostaje.
“Nema nikakve sumnje da bi zemlje u regiji trebale otvorenije i više surađivati. I da bi politička suradnja između Zagreba, Sarajeva i Beograda trebala biti mnogo bolja nego što jest. U nekim fazama, kao što je sada, te suradnje, nažalost, nema.
Razloga za to sasvim sigurno ima više. Ali, nadam se da će se ovo u Republici Hrvatskoj zaustaviti i nadam se da će Hrvatska otvoriti svoj interes za dijalog i unapređenje suradnje, uključujući i ovakve stvari.
Dakle, uključujući smanjivanje netolerancije, smanjivanje konflikata u političkoj sferi. Uključujući i to da se više radi na tome da ekstremne pojave – kakvih ima dosta – koje su se posljednjih 10-15 godina snažno obnovile, budu stavljene pod kontrolu.”
“Ovo ne sluti na dobro”
Na kraju, Pupovac povlači paralelu s devedesetima i izražava bojazan kamo vodi trenutni rast netolerancije i ekstremizma.
“Teško je reći da to mene ne brine, a siguran sam da to brine mnoge ljude. Da porast netolerancije unutar zemalja bivše Jugoslavije, da ekstremizacija politike, uključujući konflikte, jest nešto što ne izgleda dobro, a ponekad i ne sluti na dobro!
Održavanje neke vrste ratnih retorika, ratnih poruka, sasvim sigurno je nešto što ne može biti jamstvo za neku vrstu perspektivnih odnosa. I odnosa koji su opušteni i koji mogu kod ljudi proizvesti neku vrstu bezbrižnosti. To nije tako…”
