Na današnji dan prije 34 godine, 12. listopada 1991., svoj život za domovinu dao je 26-godišnji Velimir Đerek – Sokol. Bio je zapovjednik 1. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od istinskih heroja obrane grada na Dunavu. Poginuo je na Sajmištu, jednom od najkrvavijih bojišta u Vukovaru.
Rođen je u Vinjanima Gornjim kod Imotskog kao najmlađe od troje djece Ante i Zorke Đerek. Otac Ante preminuo je kada je Velimir imao samo sedam godina. Nakon osnovne škole, školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje se samostalno probijao kroz život. Još kao srednjoškolac zaposlio se kao nosač torbi u zagrebačkom hotelu Esplanadi, a nakon fakulteta dogurao je do šefovskog mjesta.
U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, napustio je sigurnost radnog mjesta i kao dragovoljac otišao u rat. Bio je naočit mladić, omiljen u društvu, ali iznad svega odan domovini. Zbog svog domoljublja bio je i zatvaran, a kada je došao trenutak da to domoljublje potvrdi djelom, nije oklijevao. U lipnju 1991. donio je odluku da ide u rat, tada je posljednji put posjetio obitelj i sestri Rajki rekao:
„Sestro, ja idem, jer Vukovar se ne brani tu u Zagrebu ni u mramornoj Esplanadi niti na urbanim kavicama, brani se oružjem, jedino i isključivo na hrvatskoj granici i ja idem.“
Nakon ispovijedi i oproštaja od prijatelja, otišao je u Vukovar. Posljednji put javio se kako bi nećakinji čestitao peti rođendan. Na ratištu se istaknuo iznimnom hrabrošću, zbog čega su mu suborci nadjenuli nadimak Sokol.
Nakon pogibije, njegovi su posmrtni ostaci ekshumirani i identificirani na Novom groblju u Vukovaru, a 23. svibnja 1998. pokopan je u rodnim Vinjanima uz sve vojne počasti. Posthumno je promaknut u čin pukovnika Hrvatske vojske i odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata te Ordenom bana Jelačića.
Velimir Đerek – Sokol ostao je trajni simbol junaštva, domoljublja i žrtve koju su mnogi mladi ljudi položili za slobodu Hrvatske.




