Glazbenik Ante Cash objavio je novi album ‘Iđen doli’, pa komentirao razna događanja
Nakon nekoliko godina diskografske tišine, Ante Cash vraća se s novim albumom”Iđen doli” koji, kako sam kaže, “otvara novo poglavlje u njegovu životu i glazbi”. No, povod za razgovor s njim nije samo nova ploča – nego i to što je nedavno ponovno postao otac. Prije nekoliko godina preselio se iz Zagreba u Zadar jer, tvrdi, svojoj obitelji želi pružiti mirniji i zdraviji početak. U iskrenom razgovoru otkriva što ga je potaknulo na promjenu, kako danas gleda na Zagreb i zašto smatra da glavni grad nije pravo mjesto za odgajanje katoličke obitelji.
Kako ste zadovoljni novim albumom “Iđen doli”? Kako se on uklapa u vaš glazbeni opus?
Prerano je govoriti o tome jer ga nisam radio kao albume prije njega. Ovaj put smo radili single po single dok se nije skupilo dovoljno pjesama za album, tako da se taj period razvukao na zamalo 10 godina. Moguće da će “Iđen doli” svoj albumski identitet dobiti tek s godinama, kad dobije prst patine i neku nostalgiju. U svakom slučaju, dostojan je nastavak prošlog albuma s obzirom na to da smo imali stvarno puno hitova u tih 10 godina.
Hit singl “Stracciatella” u suradnji s Domenicom osvojio je publiku. Kako je nastala ta suradnja i što mislite zašto je pjesma postala tako popularna?
Natko Smoljan i ja napravili smo pjesmu i onda vijećali tko bi mogao gostovati, no brzo smo se složili da je to posao za Domenicu. Na sreću je pristala jer nismo imali alternativu. Pjesma baš kao da je pravljena za nju, zvuči više kao da je njena nego moja, kao da sam ja njoj gostovao. Ne znam zašto je uspjela; mislim da ima sve što treba za to, simpatična je, lagana i ljetna… Ali nikad ne znaš, ima takvih sto drugih koje nisu prošle, piše Večernji List.
Pjesma “Imotski” posebno je intrigantna jer je tekst potpisao Zvonimir Boban, a recitirao Vedran Mlikota. Kako je došlo do toga da je stavite na album?
Čoviku sam doslovno ukrao pjesmu i stavio je na svoj album. Sad kad je slušate na nekom servisu, piše Ante Cash iako je Zvonina, Mlikotina i Gelina. Uglavnom, postojala na YouTubeu verzija s HRT-a, izvodi je Vedran Mlikota, slušam je uvijek kad putujem u Imotski. Tako mi je, slušajući je, palo na pamet da to bude uvod u album. Dobar sam inače s Bobanom, znao sam da će mu se svidjeti ideja, a tako je i bilo.
U spotu za pjesmu “Iđen doli” pojavljuju se Vedran Mlikota, Jole i Mate Bulić. Kako ste ih okupili i što unijeli u taj projekt?
Mogu reći da sam sa svom trojicom jako dobar, a kad za spot trebaš konduktera i dva vozača, nema šanse da ti bolji trojac padne na pamet. Fun fact, to im je svima trojici drugi put u mojim spotovima, Mate je bio u “Danke Deutschland”, Vedran u “Đe si buraz” s Edom Maajkom, a Jole u “Fešti”.
Da, Bogu hvala i slava na još jednom životu. Svi smo jako radosni. Uskladi se tako što sve što radiš u danu je prioritet, sve što nije, jednostavno nestane iz života trajno. Nemaš vremena za gubljenje, djeca ti dnevni raspored dobro očiste od gluposti. S druge strane, dosta radim od kuće tako da stignem multitaskati.
Jesu li vaša djeca glazbeno talentirana? Vole li oni tatine pjesme ili slušaju nešto drugo?
Imaju smisla za neke elemente, ali ne guram ih u tom smjeru. A mislim i da je prerano. Slušaju tatu, Thompsona i Zaprešić boyse.
Vaša izjava o preseljenju u Zadar, jer Zagreb nije mjesto za odgajanje katoličke obitelji, izazvala je različite reakcije. Možete li nam objasniti zbog čega je Zadar prikladniji od Zagreba?
Ovisno kakva si biljka, takvu posudu za cvijeće trebaš. Nije da se nužno i uvijek katolici moraju getoizirati, baš suprotno, trebamo bit okruženi neslanom hranom da bismo je solili, ali kada je koncentracija neljudskih uvjeta tolika, a tako je trenutačno u Zagrebu, onda je i povlačenje dobra taktika. Da se nastavim na usporedbu, ima smisla staviti prstohvat soli u juhu, ali nema u jezero. Puno je tu faktora, ali dovoljno je znati da je to grad koji je dvaput izabrao Tomaševića. Čak ni to što on svojim životopisom statistički spada u nekoliko posto najnesposobnijih i najneiskusnijih ljudi u Zagrebu za vođenje metropole nije toliko sporno kao njegov svjetonazor. No i bez njega i njegove sekte to je jedna hiperkorporativna i previše užurbana sredina koju logistički skupo plaćaš, a malo onoga što nudi koristiš jer jednostavno nemaš vremena ili ti, u mojim godinama, prestane biti bitno. Zadar je suprotnost Zagrebu po svim meni bitnim pitanjima, logistički dovoljno malen i kompaktan da se ne voziš na posao sat vremena, a dovoljno velik da pruži puno mogućnosti. I na izvanrednom je geostrateškom mjestu, svi su mi dijelovi zemlje koji su mi bitni blizu.
Osim glazbe, vodite i podcast “Antina garaža”. Kako ide podcast, jeste li zadovoljni gledanošću i namjeravate li ga i dalje raditi?
Riječ je o kanalu s građevinskim sadržajem, to se pokazalo kao nešto što ljudima treba i zanimljivo im je. Dosta DIY sadržaja prezentiramo tamo, nove alate, tehnike, materijale… To je jako gledan kanal. Recimo, sad pripremamo sadržaje o konkretnim znanjima, učimo ljude osnovnim poslovima održavanja kuće ili stana. A tko je god u ulozi investitora, adaptira stan ili gradi kuću, od iduće godine moći će koristiti novu uslugu virtualnog nadzora. Tako, ako već niste, zapratite “Antinu garažu” na bilo kojoj mreži.
Kako gledate na fenomen Marka Perkovića Thompsona i nedavnu zabranu njegova drugog koncerta u Zagrebu? Koji su, po vašem mišljenju, dublji društveni i kulturni aspekti ovog događaja?
Mislim da ne treba prihvatiti poziciju da ti o moralu i povijesti dociraju ljudi koji otvoreno slave jednoga od najvećih svjetskih masovnih ubojica – Tita, čovjeka koji je nakon rata svaku jamu svoje zemlje natrpao neistomišljenicima. Ne bojim se zabrana, pozivam povjesničare i ekonomiste da probaju otprilike izračunati koliko je u novcu uloženo u antihrvatsku propagandu od 1945. do danas, vjerojatno više nego što je Coca-Cola uložila u svoj marketing. Rezultat svega – nas 500 tisuća na Hipodromu. Lijepo je vidjeti da se istinu ne može zaustaviti ničim, pa ni zabranama koncerata.
