Prvi ljetni posjet Imotskom Ivanu Pokupecu otvorio je neočekivanu perspektivu: iza prirodnih znamenitosti i bogate povijesti toga kraja, najveći dojam ostavio je – mentalitet ljudi. Grad koji posljednjih godina bilježi sve više mladih obitelji ostavio je sliku koja se, kaže on, oštro suprotstavlja uobičajenoj slici Zagreba.
Tijekom razgovora s lokalnim stanovnicima primijetio je da se teme koje u urbanim sredinama izazivaju prijepore ondje doživljavaju bitno drukčije. Ističe da su sugovornici na pitanje o pobačaju reagirali zbunjeno, kao da je riječ o nečemu što ne pripada njihovom misaonom prostoru. Za njih, navodi, djeca predstavljaju prirodan dar i nastavak obitelji, a ne teret ili prepreku.
Poseban dojam ostavio je dokumentarni film “Sokol” o Imoćaninu Velimiru Đereku, koji je u kolovozu 1991. napustio komfor zagrebačke Esplanade i otišao na prvu crtu obrane Vukovara. Tijekom snimanja, autor filma postavlja pitanje današnjim imotskim školarcima: bi li učinili isto da Hrvatska ponovno zatreba? Redom odgovaraju potvrdno, uključujući i djevojke.
U istom dokumentarcu pitanje je upućeno djeci u Zagrebu. Samo nekolicina odgovara bez zadrške. Većina je nesigurna ili izravno kaže da ne bi. Jedan je odgovor, kaže Pokupec, posebno upao u oči: djevojka s više piercinga kaže da se ne bi borila jer “ne cijeni dovoljno mjesto gdje živi”.
Ta rečenica potaknula je pitanje koje, smatra on, nadilazi geografiju. Zašto mladi u Imotskom osjećaju pripadnost i dužnost, dok dio mladih metropole ne vidi razlog za žrtvu? Je li riječ o odgoju, lokalnoj kulturi, drukčijem shvaćanju zajedništva? Ili je problem dublji – generacijski, socijalni, možda i posljedica dugotrajnog društvenog narativa u urbanim sredinama?
Pokupec, rođeni Zagrepčanin, ističe kako je odrastao u uvjerenju da se spremnost na obranu domovine podrazumijeva, osobito uz činjenicu da su primjeri poput Velimira Đereka dio suvremene povijesti, ne daleka legenda. Danas, kaže, sve češće uviđa da s takvim stavom u vlastitom gradu pripada manjini.
Postavlja i neugodno pitanje: je li promjena vrijednosnog sustava rezultat višedesetljetnog migracijskog vala, političkih utjecaja, kulturnih pomaka ili jednostavne razmaženosti generacija koje odrastaju u komforu velikog grada?
Zaključuje kako je Velimirovo imotsko srce nekoć obogatilo Zagreb, a da se njegova vlastita privrženost danas sve snažnije veže upravo uz Imotski.




