Treća nedjelja Došašća se obilježava kao dan majki, kod nas taj dan je poznatiji kao Materice. Nažalost u mnogim našim krajevima taj običaj je zaboravljen. Materice su bile jedan od najsvečanijih i najradosnijih dana prije Božića.
To su običaji Hrvata Bosne i Hecegovine, bunjevačkih Hrvata, Hrvata Bačke, zapadnoga dijela Hercegovine, Dalmatinske Zagore, Sinjske krajine i srednjodalmatinskog primorja. Prema običaju, majke darivaju svoju djecu slatkišima, orasima, voćem i lješnjacima, a ponegdje jabuke u kojima su umetnute kovanice, dukati ili orašasto voće. Bližoj robini darivali su se rupčići odnosno maramice. Djeca svoju zahvalnost iskazuju čestitanjem materica svojim majkama.
eđu Bačkim Hrvatima postoji običaj prema kojemu zet, prilikom učaska u kuću ženinih roditelja, prvo mora punici čestitati materice, a tek se onda pozdraviti sa drugim članovima obitelji.
Po uzoru na taj običaj, ponegdje i žene čestitaju materice svojim svekrvama i obratno. Sam običaj često veže uz četvrtu Boju zapovijed Poštuj oca i majku da dugo žviš i dobro ti bude na zemlji.
Možda vas i ovo zanima
Ovu bi pjesmu djeca pjevala svojim majkama ili bakama
Faljen Isus, gazdarice! Čestitam ti materice!
Ja sam došo znaš, da mi nešto daš.
Ja sam došo priko mora, da mi dadeš koji oraj,
snašla me je neka muka, daj ti meni i jabuka.
Ja sam došo priko strane, mi dadeš malo hrane.
Ja sam došo priko polja, da ti bude bolja volja.
Vidio sam i ovaca, da mi dadeš i novaca,
a i sira kad bi dala reko bi ti puno fala,
jer su danas materice moja draga gazdarice,…
Ovakve i slične brojalice prije su bile neizostavni dio vremena Došašća i drugim krajevima . Običaj obilježavanja Materica polako uzmiče a u svakodnevnicu nam se nastanjuju novi uvozni običaji kao Noći Vještica i sl. Spominjanje i očuvanje ovakvih običaja naša je posebnost i bogatstvo. Konkretno “Materice” i sljedeće 4. nedjelje “Očići” lijep je običaj hrvatskog naroda koji još uvijek nije zaboravljen kod nas.
“Materice bi se slavile dvi nedilje prije Božića. Matere se tribaju ciniti (cijeniti), i kad bi ti mater dala bajam kodar ti je Boga dala, ko kad se nije imalo ništa. I prije zore bi se dignilo i tražilo u matere, jedva dica čekaše da se u matere pita. Jutro rano bi se digli i odnili bi materi robu, da se nemere obuć dok mater ne bi dala dara. Znala bi dica ići po cilome selu čestitat materice i ne bi dica tila otić iz kuće dok jim žene ne bi štogod dale. E kada bi bilo šenčena kruva, a ritko bi i toga bilo, undan bi smoči po zericu da ti dulje traje. Neke podaj dici malo rakije, undan bi dica znala cmrknut po zericu, samo kap. Eto tako je to bilo nekada.” kaže baba Kaja.
