Drugog dana u Imotski se, barem trenutno „doselilo“ kako bi se razglabalo i promišljalo o temi kojoj je naziv „Iseljenici – jučer, danas i sutra – Naša veza za budućnost“. Na panel raspravi sudjelovali su Branimir Leko, voditelj Zavičajnog muzeja Imotski, Ante Ćaleta voditelj Hrvatske Matice iseljenika podružnice Split i Ante Bilić, stomatolog i povratnik iz iseljeništva koji je dugi niz godina živio i radio u Kanadi i odnedavno se vratio u Hrvatsku, piše Slobodna Dalmacija.
Kao uvod u samu raspravu, prikazan je kratki dokumentarni film „Živjeti u Imotskom“ sniman sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Film govori o životu imotskih gastarbajtera koji sami, kada dođu na godišnji odmor probijaju seoski put u zaseoku Lažete u Ričicama. Paradoksalno, svjesni da bez puta života i posla nema, izbijajući kamen i tražeći bolju budućnost, odlaze istim tim putem u bijeli svijet jer u njihovom selu pred Imotskog, u to vrijeme, kruha nema. No vremena se ipak mijenjaju, reći će doktor Ante Bilić koji je svoj radni vijek kao stomatolog proveo u Torontu te se prije pola godine vratio živjeti u Hrvatsku, točnije u Svetu Nedelju pokraj Zagreba. Rodom Imoćanin, Studenčanin, odmah je komentirao dokumentarac „Živjeti u Imotskom“ koji je uzburkao emocije:
- OGLAS -
– Ja sam ovaj film živio, moja je rodbina u tom selu u Ričicama, oni su svjedoci vremena kako je to tada bilo. Moj životni put je, nakon završenog fakultetu u Hrvatskoj i nekoliko godina rada, ponukan znatiželjom i ambicijom skrenuo u smjeru Kanade. Želio sam se dokazati, ostvariti karijeru i u tome sam uspio. Čitav svoj radni vijek sam proveo u Torontu i želio sam se integrirati u njihovo društvo. To što sam volio Hrvatsku, svoj jezik i tradiciju iz koje dolazim, nipošto nije značilo da ne želim biti punopravni dio kanadskog društva; radio sam, družio se s ljudima, pohodio kulturne događaje…
A kada sam došao u ozbiljnije godine, odlučio sam se vratiti, jer trava ipak nije zelenija tamo negdje drugdje. Treba reći kako Hrvatska ima brojne prednosti za život i povratak, sigurnost koja je na visokoj razini, manje vremena koje potrebno za obavljanje svakodnevnih stvari, posao, obveze, sve je laganije i skladnije. Pa i poduzetnička klima nije zanemariva; plaće možda vani jesu veće, ali treba ih sagledati u kontekstu skupoće življenja i to treba objasniti ljudima na jednostavan način. Tamo sam za normalan, pristojan život mjesečno morao potrošiti oko osam tisuća dolara, a u Hrvatskoj za isti standard trebam znatno manje. Iako, naravno, mogućnost poslovnih uspjeha, karijere, profesionalnog razvoja, vani je ipak veća. Ali kvalitetu života čine i slobodno vrijeme, hobiji i prijatelji. A vani je, primjerice, puno veću promociju za Hrvatsku napravio Mate Rimac sa svojom Neverom, nego svi napori Turističke zajednice. Hrvatsku treba drugačije brendirati reklamirati, pozivati se na sigurnost i lakoću življenja, to je naš adut, piše Slobodna Dalmacija.
- OGLAS -
A Hrvata i njihovih potomaka u iseljeništvu ima preko tri milijuna. Povijest pamti pet velikih valova iseljavanja potaknutih bolestima, ratovima i gladi, a tek se posljednjih godina trend polako mijenja, digitalizacija i globalizacija su učinile svoje. Zanimljivo je kako se u Hrvatsku sada i doseljava, tržište rada traži radnike pa su i mala mjesta poput Imotskog postala odredišta za strane radnike koji se kulturološki prilično razlikuju od domicilnog stanovništva. Ipak, slažu se svi sudionici panel rasprave, iste je potrebno integrirati u društvo, jer naša sutrašnjica i realnost su oni i njihove obitelji koje će živjeti, raditi i ostajati u Hrvatskoj.
Čini se kako su Hrvati uvijek u iseljeništvu cijenjeni i uspješni ljudi koji ostavljaju trag i stječe se dojam kako je potrebno otići iz ovih krajeva da bi se uspjelo. Možda je ova konferencija i optimizam povratnika doktora Ante Bilića, najbolji način i poziv da Dani imotskih iseljenika budu manifestacija koja će se u Imotskom održavati svake godine, sa sve više onih koji će pričati svoja iskustva o povratku, ali i ulaganju u rodni kraj.
