Igrališta pored škola su, kako kažu stručnjaci, spas za djecu i učenike.
Više tjelesne kulture, zdravije tijelo, zdraviji i duh, djeca se nakon igre ili odrađenog sata tjelesnog odgoja radosnije vraćaju u klupe. Zapravo školska igrališta trebala bi biti opremljena i uređena, baš kao kakav školski kabinet, razred, sa svim potrebitim sadržajima koji priliče tom prostoru.
Sveti je to i zakon našeg obrazovnog sustava. U jednoj od najvećih osnovnih škola u Imotskoj krajini, tri školska igrališta izgrađena su još krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, zanimljivo ne sredstvima ondašnje uprave škole, ali i lokalne zajednice,već isključivo entuzijazmom dvoje ili troje ondašnjih sportskih zanesenjaka u Imotskom, istina i jednog nastavnika tjelesne kulture, piše Slobodna Dalmacija.
Problem je što igrališta zadnjih godina propadaju – kroz asfalt niče trava, kompleks terena obrastao je drvećem, travom i dračom, o otpacima da i ne govorimo. Nekadašnje stupove za rasvjetu nagrizla je ruzina, ormari za prekidače su razvaljeni…
Na svu sreću, električna energija je na vrijeme isključena. Koševi razbijeni, tribine “ajme majko”.
Možda vas i ovo zanima
Unatoč svemu tomu, na spomenutim se igralištima održava nastava iz tjelesne i zdravstvene kulture. Još prije nekoliko godina ukazivali smo i putem naše “Slobodne” na taj problem, no nije se riješio. Danas nam ogorčeni roditelji šalju fotografije igrališta, vapeći da se urede i da ta igrališta postanu ono što bi trebala biti, te da konačno i oni iz male i tijesne dvorane koja je u sklopu škole, iziđu na čisti zrak i odrade sat tjelesnog odgoja koji priliči djeci.
Njih, kako su i sami istaknuli, ne zanima razdioba i imovinsko pravni odnosi sa susjednom školom “Josip Vergilij Perić” i čiji je teren tamo ili onamo, zanimaju ih isključivo pristojni uvjeti rada s njihovom djecom. Zato smo pitali osnovu školu “Stjepan Radić” i potražili objašnjenje.
Iz te škole dobivamo odgovor kako je to kompleksno pitanje i da će nam dati odgovor čim se sazove sjednica njihovog Školskog odbora. Osim toga ravnatelj prof.Marko Mendeš nam je rekao kako njegova škola svake godine traži ispitivanje sigurnosti igrališta, prostora i električnih vodova zbog sigurnosti održavanja tjelesne i zdravstvene kulture. Zadnje ispitivanje bilo je u svibnju 2024. godine. Dakako da smo pitali i odgovorne u našoj Županiji, a koja je i osnivač škola, što nam mogu kazati u vezi ovoga imotskog gorućeg problema, kad je u pitanju rekreacija mladih.
– Kako ističete, problem razdiobe dviju imotskih škola riješen je diobenom bilancom koja je potpisana pri podjeli škola. Neriješeni su ostali imovinsko-pravni odnosi između dvije škole u vezi s uknjižbom i pravom vlasništva na vanjskim igralištima, a koji će se, po svemu sudeći, rješavati u sudskom sporu između te dvije škole. Naime, školom upravljaju Školski odbori i ravnatelj, a koji su odlučili u sudskom sporu razriješiti pravo uknjižbe nad spomenutim igralištem. Županija, kao osnivač, zajedno s Gradom Imotski, u nekoliko je navrata inicirala sastanke s ravnateljima i članovima Školskih odbora kako bi se došlo do mirnog rješenja spora. Na žalost, bezuspješno. Dok se ne razriješi spor Županija nema namjeru ulagati na predmetnoj nekretnini – riječi su Tomislava Đonlića pročelnika Upravnog odjela za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije.
I tako, dokle sud ne kaže svoje, odnosno presudi čije je što, u vezi imovinsko pravnih odnosa dvije najveće imotske osnovne škole (a znajući koliko dugo takvi sporovi traju) predlažemo da se barem jedno igralište donekle uredi za potrebe nastave u adekvatnim uvjetima i rekreiranje djece, piše Slobodna Dalmacija.
– Kako ističete, problem razdiobe dviju imotskih škola riješen je diobenom bilancom koja je potpisana pri podjeli škola. Neriješeni su ostali imovinsko-pravni odnosi između dvije škole u vezi s uknjižbom i pravom vlasništva na vanjskim igralištima, a koji će se, po svemu sudeći, rješavati u sudskom sporu između te dvije škole. Naime, školom upravljaju Školski odbori i ravnatelj, a koji su odlučili u sudskom sporu razriješiti pravo uknjižbe nad spomenutim igralištem. Županija, kao osnivač, zajedno s Gradom Imotski, u nekoliko je navrata inicirala sastanke s ravnateljima i članovima Školskih odbora kako bi se došlo do mirnog rješenja spora. Na žalost, bezuspješno. Dok se ne razriješi spor Županija nema namjeru ulagati na predmetnoj nekretnini – riječi su Tomislava Đonlića pročelnika Upravnog odjela za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije.
I tako, dokle sud ne kaže svoje, odnosno presudi čije je što, u vezi imovinsko pravnih odnosa dvije najveće imotske osnovne škole (a znajući koliko dugo takvi sporovi traju) predlažemo da se barem jedno igralište donekle uredi za potrebe nastave u adekvatnim uvjetima i rekreiranje djece.
