Na današnji dan, 24. lipnja 1981. godine, u hercegovačkom mjestu Međugorje, šestero djece tvrdilo je da su imali prvo ukazanje Blažene Djevice Marije, što je označilo početak jednog od najpoznatijih vjerskih fenomena novijeg doba.
Ukazanje se dogodilo na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, a djeca su opisala da su vidjela mladu ženu s djetetom u naručju koja im se, iako bez riječi, gestama obraćala. Već sljedećeg dana, 25. lipnja, djeca su ponovno došla na isto mjesto, gdje im se Gospa ponovno ukazala – ovoga puta bez djeteta. Bila je neopisivo lijepa, radosna i nasmijana. Rukama im je davala znak da joj se približe. Djeca su se ohrabrila i došla do nje. Odmah su pala na koljena i počela moliti Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu. I Gospa je s njima molila. Poslije molitve počela je razgovarati s djecom. Ivanka ju je najprije upitala za svoju majku, koja je neka dva mjeseca prije toga umrla. A Mirjana je tražila od Gospe neki znak da se vidi da djeca ne lažu i da nisu luda.
Gospa je na kraju otpustila djecu riječima: “Zbogom, anđeli moji! “. Prije toga, na pitanje djece hoće li im se opet sutra ukazati, odgovorila je potvrdno naklonom glave.
Ukazanja su se nastavila i u danima nakon toga, a prema riječima šestero djece – Ivanke Ivanković, Mirjane Dragićević, Vicke Ivanković, Ivana Dragićevića, Marije Pavlović i Jakova Čole – traju do danas, u različitim vremenskim intervalima.
Unatoč protivljenju tadašnjih jugoslavenskih vlasti koje su pokušale spriječiti širenje vijesti o ukazanjima, Međugorje je s vremenom postalo jedno od najvećih hodočasničkih mjesta u Europi, koje godišnje posjete milijuni vjernika iz cijelog svijeta. Mnogi od njih svjedoče o duhovnim iskustvima i milostima, a brojni se iz Međugorja vraćaju – kako sami kažu – kao “novi ljudi”.
Katolička Crkva još uvijek nije službeno priznala ukazanja u Međugorju, no fenomen ostaje predmet velikog interesa, duhovne čežnje i rasprava među vjernicima i javnosti.