U sklopu priprema za Cvjetnicu, posjetili smo i Katiju Nikolić – jednu od brojnih Imoćanki koja već godinama s posebnom pažnjom i ljubavlju izrađuje ptičice. U njezinom domu, među granama masline i uredno složenim srčikama smokve, tradicija živi svakim potezom ruke, svakim oblikovanim krilom i pričom koju ptičice nose. Kroz rad Katije i njoj sličnih čuvara baštine, običaji se prenose novim naraštajima, ostajući dio identiteta cijelog kraja. Osim ptičica, izrađuju se i simbolični predmeti vezani uz Kristovu muku – poput križeva, kruna i čavala. Ti se elementi izrađuju ručno, najčešće od žice i raznih prirodnih materijala, a pričvršćuju se uz maslinovu grančicu, zajedno s ptičicom.
U samom srcu Imotske krajine njeguje se stoljetna tradicija izrade ptičica – malih ptica simboličnog značenja koje se izrađuju od srčike smokve i postavljaju na maslinove grane uoči Cvjetnice. Ovaj običaj dio je bogate nematerijalne kulturne baštine Imotskog i već je u postupku zaštite. Umijeće je starije više od 130 godina, a njegovi počeci vežu se uz doseljenike iz Italije koji su ga prenijeli u grad. Imotske su obitelji s vremenom prihvatile i oplemenile tradiciju, koja danas živi kroz brojne ruke i srca.
Izrada ptičica odvija se u korizmeno vrijeme, a svoj vrhunac doživljava pred Cvjetnicu, kada se ovi simboli ljubavi, mira i vjere pričvršćuju na maslinove grane koje se nose na blagoslov. Maslina kao simbol mira, zajedno s ptičicom, čini snažnu poruku – poruku nade, duhovne obnove i zajedništva.
Postupak izrade ptičica zahtijeva strpljenje, preciznost i iznimnu pažnju. Koriste se mlade grane smokve s jačom srčikom. Srčika se nježno vadi i reže na tri dijela: tijelo, krila i vrat. Oblikuju se sličnosti s pticom – s glavom na jednom, a repom na drugom kraju. Tanka bakrena žica koristi se za povezivanje dijelova, dok se kljun oblikuje škaricama, a križić od crvene čoje zalijepi na prsa. Gotova ptičica zatim se učvršćuje na grančicu masline, spremna za blagoslov i čuvanje kroz godinu.
Priča o ptičicama neraskidivo je vezana uz sjećanja i ljude koji su čuvali ovu tradiciju. Jedna od najpoznatijih bila je pokojna Ćela Dunda (1923. – 2001.), koja je desetljećima izrađivala ptičice, ali i poznate golubice od srčike smokve – osobito u dijelu grada Glavini Donjoj. Ćela je umijeće naslijedila od Rine Mirošević, a s ljubavlju ga prenosila dalje. Osim ptičica, izrađivala je i figure koje simboliziraju Kristovu muku – poznate kao Arma Christi.
Možda vas i ovo zanima
Tijekom Drugog svjetskog rata i 1960-ih, uz pomoć sestre Emilijon, Ćela je izrađivala i cvijeće od krep papira za vjenčanja, sprovode i druga slavlja, jer ljudi tada nisu imali mogućnosti kupnje svježeg cvijeća. Njihovo umijeće nastavile su žene u obitelji i zajednici, a mnogima su bile prve učiteljice ove vještine.
U hrvatskoj i kršćanskoj tradiciji, posebnu ulogu na Cvjetnicu ima simbolika maslinove grane – u znak Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem. U Dalmaciji, osobito u Imotskom, ta grana nosi još jedan duboki sloj značenja jer je oplemenjena radom i ljubavlju lokalne zajednice. Ptičice od srčike smokve na granama nisu samo ukras – one su nasljeđe koje se prenosi s koljena na koljeno, tiha molitva u obliku figure i podsjetnik na trajnu povezanost s vjerom, identitetom i bližnjima.
Kako piše i Boris Pervan u Sjećanjima na imotske srednje škole, ovaj običaj duboko je usađen u kolektivno pamćenje:
“Momci opet, štaš govorit, posli leve, uvatili bi se pod ruke, nakrivili kapu ispod koje je virio čuperak ricaste kose, na grudima cvit od krep papira što su kupili u Dundinih i ganga iz svega glasa: ‘Jamilo me, jamilo me, čaćina mu toga, tri godine ne viđe moga’.”
Ova dragocjena praksa i danas se njeguje zahvaljujući brojnim entuzijastima, obiteljima i kulturno-umjetničkim društvima, koji svojim djelovanjem čuvaju uspomenu, ljepotu i smisao ptičica.
