Na današnji dan prije 34 godine, 17. listopada 1990., na zagrebačkom Maksimiru odigrana je povijesna prijateljska utakmica između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Bio je to prvi međunarodni susret hrvatske reprezentacije nakon 1956. godine, a događaj je imao snažan simboličan i povijesni značaj.
Pod vodstvom legendarnog trenera Dražana Jerkovića, u dresovima s crveno-bijelim kvadratićima koji će kasnije postati zaštitni znak hrvatskog nogometa, Amerikancima su se suprotstavili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Ćelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić.
Posebno mjesto u toj postavi zauzima ime Imoćanina Drage Ćelića, tadašnjeg braniča koji je ponikao u imotskom nogometnom bazenu talenta i svojom borbenošću izborio mjesto u povijesnoj jedanaestorici. Ćelić je odigrao značajnu ulogu u obrambenoj liniji, u susretu koji je svjedočio rađanju reprezentacije kakvu danas poznajemo.
Utakmica je završila pobjedom Hrvatske 2:1. Prvi povijesni pogodak za Vatrene postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a samo četiri minute kasnije mrežu Amerikanaca zatresao je i Ivan Cvjetković. Jedini gol za SAD zabio je Dayak u 80. minuti. Na tribinama je bilo 30.000 gledatelja, a događaju je prisustvovao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, koji je u pismu izrazio uvjerenje da je ova utakmica “početak intenzivnih međudržavnih nastupa reprezentacije Hrvatske”.
Dva mjeseca kasnije, Hrvatska je u Rijeci svladala Rumunjsku 2:0, uz pogotke Zlatka Kranjčara i Srećka Bogdana, a momčadi su se tada priključila i buduća velika imena poput Davora Šukera, Zvonimira Bobana i Roberta Jarnija.
Drago Ćelić tako je zauvijek upisan u povijest kao dio prve postave koja je 1990. godine, u jeku povijesnih promjena, predstavljala Hrvatsku na međunarodnoj sceni.




