Imotska krajina zakoračila je velikim koracima u novo vrijeme puno lijepih stvari, ali i vrijeme izazova.
U prvom redu tu je bilo ono što se sanjalo godinama, a to je vraćanje mladih ljudi na svoja ognjišta, početak izgradnje novih kuća, zatim ubrzani razvoj turizma, te konačno i početak nekih projekata koje financira država, a koji će u budućnosti predstavljati veliki plus za Imoćane, piše Slobodna Dalmacija.
- OGLAS -
Imotski je prema godinama starosti svojih stanovnika uz Solin najmlađi grad u Hrvatskoj. U nekim već odavno napuštenim selima Imotske krajine počele su se graditi nove kuće.
U njima su počeli stanovati sinovi i kćeri, unuke i unuci onih koji su te sredine davno napustili. Primjerice, u Malim Galićima u Vinjanima Gornjim, pa u Krstaticama, Podbablju, Studencima…
- OGLAS -
O ubrzanom razvoju turizma da se i ne govori. Čak 500 kuća za odmor bit će na usluzi ove godine turistima, a gradi se još njih pedesetak u svakom kutku krajine. Primjera radi, 2015. godine bilo ih je pedesetak.
Konačno, Imotski je zadnja stanica Schengena, pa je i država pružila ruku da se taj kraj oplemeni. Početak izgradnje brze prometnice Imotski – Zagvozd političari obećavaju za sljedeću godinu, a u većini općina počeli su se graditi ili je u planu podizanje novih dječjih vrtića.
- OGLAS -
Međutim, zašto ovoliki uvod za temu koja je dijametralno suprotna od ove, a koja izaziva ogorčenje, ali i hitnost svojevrsnog resetiranja Imoćana? Evo o čemu se radi.
Podatak da na području Imotske krajine trenutačno ima više od stotinu vidljivih nelegalnih odlagališta otpada, a neki se nalaze uz vitalne prometnice gdje svakim danom prolaze domaćini i gosti Imotske krajine, neki su u prirodnim vrtačama, špiljama koji su rariteti ovoga područja.
- OGLAS -
Sve to izaziva bojazan, ali i ogorčenje svih onih koji žele ekološki čisto okružje, što taj dio dalmatinskog zaleđa želi biti. Recimo, samo je na području općine Podbablje evidentirano čak 16 divljih deponija. Sličnih ima od Ciste Provo pa sve do Runovića, uključujući i sam grad Imotski.
Riječi potpredsjednice Hrvatskog planinarskog društva “Imotski” Josipe Rimac-Vlajčić potvrđene su na više mjesta koja smo obišli. Uz samu državnu cestu Cista Provo – Imotski, na samoj granici općina Proložac i Podbablje između Grubina i Krivodola pravi je deponij.
Nema čega nema, od kućanskih potrepština, madraca, namještaja do građevinskog otpada, ali onoga kućnoga, koji i sada po hladnijem vremenu zaudara na stotine metara. Pa ilegalno odlagalište uz županijsku prometnicu od Runovića do Slivna kod mjesta Sebišina.
Uz samu prometnicu hrpe su građevinskog i drugog otpada, a samo stotinjak metara zapadnije poznato je prirodno vrelo Vranjača. U ovoj ružnoj imotskoj priči o nesavjesnosti nekih, možda naših prvih susjeda, prijatelja, možda i rodbine, nešto što ipak budi nadu u bolje.
– Evidentirali smo i locirali sva divlja odlagališta u našoj općini. Nažalost, ima ih šesnaest, a od Fonda za zaštitu okoliša zatražili smo pomoć. Dostavili smo im naš plan sanacije te dobili oko 70 tisuća eura i krećemo u akciju saniranja.
Nadam se da ćemo do kraja lipnja sanirati i očistiti tu sramotu, ali i otvoriti oči kako bi se evidentirali počinitelje, te u konačnici početi s ozbiljnijim sankcijama u okviru zakona – kaže Ivan Karin,načelnik Općine Podbablje.
U pripremi smo postavljanja nadzornih kamera na tom dijelu prometnice i evidentiranja onih koji zagađuju okoliš. Ako želimo, a želimo biti ekološka destinacija, širiti i razvijati turizam, onda moramo i stati na kraj ovome – ističe Mario Repušić, prvi čovjek Runovića.
Zaključimo, nikada nije kasno za edukaciju i podizanje svijesti za ekologijom i čuvanjem bogomdanog prirodnog okružja Imotske krajine kod mladih, no oni stariji koji su se naviknuli bacati otpad gdje stignu, trebat će resetiranje ili će se suočiti s drastičnim kaznama.
Bačene stare kuhinje, kuoaonice…
– Smeće i otpad, organski, građevinski i ini materijali, ustoličili su se pored borova, hrastova i drače poput spomenika nekom nakaradnom boljem svijetu u kojem negdje tamo zablistaju nove kuće, renovirani poslovni prostori, a modre se bazeni i pod suncobranom ispijaju kokteli. Međutim, “negdje tamo” je samo 50 metara od prvih kuća, kuća za odmor i naših domova di živimo mi sa svojom dicom, di udišemo domaći zrak i di govorimo kako ovakvog plavog neba nema nigdje – tvrdi Josipa Rimac-Vlajčić, osvjedočena ekologinja, koju smo pitali o ovoj pošasti po Imotskoj krajini.
– Sa svojim planinarima, ali i inače volim hodati i šetati po prirodi, često nailazim na odlagališta raznih vrsta otpada. Snimim to, pokazujem ljudima za koje smatram da žele ovom našem lipom kraju dobro. Recimo iz iz Hrvatskih šuma, iz Imotskog na čijem čelu je sada stručnjak Marko Rebić, dobila sam grozne fotografije uz razočaranost Uprave kako se na brojnim lokacijama nalaze sramotna brda načinjena od nečijih bivših života – kupaonica, starih kuhinja, dnevnih boravaka, uništenih firmi i propalih brakova, sve skriveno iza prvog stabla jer, ako ne vidi onaj koji je izbacio smeće, ono više i ne postoji.
Cijeli kraj trune u azbestnom zadahu i prašini madraca naše imotske zemlje u koju se toliko kunemo. Paralelno s apelom iz Hrvatskih šuma, prije nekoliko dana prolazila sam sjajno osmišljenu stazu Camino Imota čijih se sedamdesetak kilometara proteže od Biorina preko Prološca, Runovića i Vinjana Donjih do Imotskog. Isto stanje – hrpa građevinskog i privatnog smeća – spomenik ljudskoj gluposti i imotskoj zločestoći prema vlastitim svetinjama.
