Priroda se u Imotskom poigrala kao malo gdje na svijetu. Zaštićen majčinskim zagrljajem Biokova, ovaj grad u Dalmatinskoj zagori skriva dva prirodna fenomena – Crveno i Modro jezero koji su godinama predmet brojnih narodnih priča i legendi.
Do Modrog jezera smještenog podno tvrđave Topana moguće je doći pješice ako ste u dobroj fizičkoj kondiciji, a mi vam dajemo barem tri dobra razloga za to. Prvi je kupanje, a plivanje u jezeru s 50 nijansi plave boje i pogledom na okolne litice pamtit ćete cijeli život. Drugi su razlog vile koje tijekom zore i zalaska sunca upijaju ljepotu jezera, a prema lokalnoj legendi, u obližnju Vilinsku pećinu nikad nije kročila ljudska noga. Treći je razlog sportski. Naime, svakih nekoliko godina Modro jezero presuši, a Imoćani na dnu jezera odigraju nogometnu utakmicu. Jezerski derbi Vukodlaka protiv Vilenjaka veći je spektakl od finala Lige prvaka…
Gavani, nogomet i vile
Otprilike kilometar i pol od Modrog smješteno je Crveno jezero.
Mnogo je mističnije i tajanstvenije. Obrubljeno kamenom čipkom od crvenih stijena po kojima je i dobilo ime, ovo je jezero jedno od najdubljih u Europi. Okrutne stijene kao da su željele sačuvati ovu ljepotu pa se, za razliku od Modrog jezera, u Crvenom jezeru ne može kupati niti se do njega ne može sići bez dobre alpinističke opreme. Zamislite Crveno jezero kao prirodnu galeriju slika na otvorenom kojoj se možete diviti izdaleka. Hipnotizirajuće čarobna površina vode pritom skriva jednu strašnu legendu koja je preživjela do današnjih dana.
Prije mnogo godina na području Imotskog živio je vrlo bogat čovjek Gavan sa suprugom Gavanicom i djecom.
Po izgledu je bio čovjek, ali njegova je duša bila vražja. Maltretirao je sluge i mještane, a jedini mu je hobi bilo gomilanje bogatstva. Kako bi se uvjerio u Gavanovu oholost, jedne se večeri do njegovih dvora spustio anđeo prerušen u prosjaka koji je tražio milostinju. Vrata mu je otvorila supruga Gavanica i odbila mu dati vode i hrane. Na pitanje anđela boji li se Božje kazne bahata bogatašica kratko je odbrusila: „Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj?” U tom je času anđeo zbacio poderanu odjeću sa sebe i izvukao vatreni mač. Nebo se razbjesnilo, a munje počele divljati poput divljih konja. Zemlja se od silnog podrhtavanja otvorila, a u duboke su rupe na mjestu današnjeg Crvenog i Modrog jezera propali Gavanovi i cijelo njihovo bogatstvo. Stanovnici Imotskog tvrde kako se i danas kada puše bura čuju krikovi Gavana i Gavanice iz dubine jezera, a kada je vrijeme dobro i voda mirna, moguće je vidjeti ostatke bogataševih dvora. Osim ove zastrašujuće legende, s Crvenim jezerom povezana je još jedna zanimljivost. Nitko nikada nije uspio baciti kamen u jezero. Dolazilo je tu vrlo mnogo jakih ljudi. Uzimali su zalet, primjenjivali posebne tehnike bacanja, ali onaj poznati „buć” još se nikada nije čuo.