Vjeroučitelj Ivan Pokupec, kojeg je šira javnost mogla upoznati preko antivakserskih i antimaskerskih prosvjeda, osvrnuo se na Imotski i Imotsku krajinu:
„Proputovao sam dobar dio Hrvatske, vidio sam i nešto malo svijeta… ali ljudi se uvijek začude kada im na pitanje: ‘Što bi volio vidjeti, a još nisi?’ – očekujući da će moj odgovor biti neka tropska destinacija ili razvikana metropola – odgovorim: Imotski.
Razlozi su dublji od prirodnih ljepota, kojih tamo ne manjka. I bogate povijesti, a imoćanska je prebogata.
Naime, mi rođeni purgeri smo kroz devedesete i dvijetisućite odgajani s jednom dozom prijezira prema pridošlicama iz Zagore i dijaspore. Na njih se uvijek gledalo svisoka, kao na primitivnu sirotinju upitnog morala.
Pogotovo na Hercegovce, koji su u Zagrebu sinonim za zadrtu, često kriminalnu kliku koja nikako ne odgovara bečkom, plemenitaškom duhu zagrebačke gospode.
A onda sam odrastao.
I shvatio da je ‘plemenitaški duh’ odavno zamijenjen tifusarskim. A njega pogoni najobičnija – zavist. Mržnja koja je u samom temelju komunizma, prema svima koji su pametniji, jači, uspješniji.
Sve što je lijepo, uzvišeno i istinski hrvatsko dolazi iz rubnih krajeva, koji stoljećima dušom i krvlju brane ovu zemlju.
Dok je istovremeno Zagreb sebi utvarao da je bečka škola, a s vremenom postao prljavo, smrdljivo kumrovečko-briselsko megaselo.
Rođeni sam purger, no moj Zagreb je izgubljeni grad. Bez identiteta, bez vrijednosti, ‘napredno’ zadrt. Propadajući, grad koji vene.
Imotski je predivan cvijet niknuo iz kamena.
Jedva čekam posjetiti ga!”