Na 17. lipnja sjećamo se dragog i nezaboravnog fra Ćire Ujevića, bivšeg župnika i franjevca koji je svojim životom i djelovanjem ostavio dubok trag u našoj župnoj zajednici.
Rođen je 8. svibnja 1902. u Krivodolu, a deset dana kasnije, po tadašnjem običaju, kršten je imenom Andrija. Već odmalena pokazivao je skromnost, pobožnost i dar za znanje, što će ga kasnije obilježiti kroz cijeli životni poziv.
Nakon pučke škole u rodnome mjestu (1909.–1914.), školovanje je nastavio u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju (1914.–1920.), a potom i filozofskim studijem u Zaostrogu (1921.–1923.) te bogoslovijom u Makarskoj (1923.–1927.). Za svećenika je zaređen 8. srpnja 1926., a mladu misu slavio je 12. kolovoza iste godine u Makarskoj. Svoj svećenički put započeo je kao kapelan u Zaostrogu, zatim kao profesor u Sinju, a kroz godine službovao je u mnogim mjestima – od Zlopolja, Imotskog, Studenaca, do Metkovića.
Jedno od najzahtjevnijih razdoblja njegova života bilo je vrijeme dok je bio gvardijan samostana u Imotskom (1937.–1949.) – u godinama koje su bile obilježene ratom i poraćem. U svim tim teškim okolnostima fra Ćiro je ostao postojan u vjeri i službi Crkve, nikada ne gubeći nadu ni ljudskost.
Od 1949. do 1962. bio je župnik u Studencima, gdje se mnogi još danas sjećaju njegove brižnosti i prisnosti s narodom. Posljednje godine službe proveo je kao župni pomoćnik u Metkoviću, a potom se povukao u zasluženu mirovinu kod svoje franjevačke subraće u Imotskom.
Preminuo je 17. lipnja 1979. godine u Unešiću, a sahranjen 19. lipnja u zajedničkoj franjevačkoj grobnici na imotskom groblju, uz veliko sudjelovanje vjernika.
U našoj župi još uvijek živi toplo sjećanje na fra Ćiru – njegova dobrota, jednostavnost i snaga duha ostali su urezani u mnogim srcima. Posebno se pamti njegova ljubav prema liturgijskom pjevanju. Stariji župljani često znaju reći:
„Iz fra Ćirinih usta pjesme su bile još ljepše, snažnije, zanosnije. Njemu nisu trebali ni mikrofoni ni zvučnici. Kad bi pjevao, i ptice na granama bi ga slušale, zamukao bi njihov poj.“
Fra Ćiro je bio svećenik molitve, rada i pjesme. Bio je čovjek naroda, brat u vjeri i pastir koji je znao voditi, tješiti i nadahnjivati. Neka ga Gospodin nagradi vječnom pjesmom u svojoj slavi, a nama neka ostane trajni primjer kako živjeti vjeru s ljubavlju i predanjem.
