Malo koje područje Hrvatske, a usudili bi se kazati i Europe, na relativno malom prostoru ima toliko bogatstva slatkovodnih resursa kao Imotska krajina. I to bogatstvo u vodama koje mogu konzumirati ljudi za piće. No, jedinstven je i paradoks da je Imotska krajina kao središnji dio Dalmatinske zagore oduvijek oskudijevala pitkom vodom.

Okrećući se ne tako dalekoj prošlosti bilježi se, posebno ljeti, velika oskudica vode. Većina njih iza Drugog svjetskog rata opskrbljivala se vodom iz takozvanih narodnih čatrnja, većinom izgrađenih u bezvodnom ljutom kršu. Sretna je kuća bila koja je imala čatrnju ili kakav bunar, a imotske majke i bake hodale su dnevno i po pedeset kilometara kako bi sa izvorišta rijeke Vrljike donosile pitku vodu. O problemima napajanja onda brojne stoke da i ne govorimo.

Brojna jezera

S druge pak strane rijeka Vrljika čiji glavni izvor Opačac nije nikada presušio (osim u dva navrata za vrijeme velikih potresa, da bi se nakon nekoliko sati ponovno pojavila voda) čuvala je život. Napajala je plodno polje, davala pitku vodu ljudima i životinjama, piše Slobodna Dalmacija.

Foto: Braco Ćosić

Spomenimo također da je u jedanaest prirodnih jezera Imotske krajine smještenih u uskom središnjem i zapadnom dijelu Imotskog polja akumulirana silna količina pitke vode. Imotsko Modro jezero, koje bi istina nekada i presušilo za vrijeme velikih suša, ima u velikom dijelu godine vrhunsku vodu za piće, što potvrđuju i detaljne stručne analize.
U Crvenom jezeru koje nikada nije presušilo akumulirano je konstantno uvijek od 15 do 20 milijuna kubičnih metara vode. I to pitke vode, jer osim što je to potvrdila i njena analiza, u njoj obitava i autohtona riba gaovica koja može opstati samo u vrhunskoj vodi.
Spomenimo potom jezera “Dva oka” koja također nikada ne presušuju, a jedna su od pet izvorišta rijeke Vrljike, potom Prološko blato koje također nikada ne presušuje, potom jezero Galipovac, Mamića, Lokvičićko jezero… Ostala tri jezera su relativno mala i znaju presušiti. Sve u svemu Imoćani mogu uvijek računati s više od pedeset milijuna kubičnih metara zdrave vode.

I onda otkud nestašice, upitat će se mnogi? Pa jednostavno u tome što je osim rijeke Vrljike koja je pod rukom i na pristupačnom mjestu, do ostale vode relativno teško doći. Trebalo je graditi vodovodni sustav od izvorišta Opačac i to najvećim dijelom kroz ljuti krš, kilometrima daleko od glavne vodocrpne stanice uz samo izvorište.

U državi koja je ostala iza nas malo se investiralo u opskrbu vodom pučanstva Imotske krajine.Tek tamo pred kraj pedesetih godina vodu s izvorišta Vrljike imao je samo grad Imotski kao ondašnje općinsko i kotarsko središte, te jedan dio sadašnje općine Proložac, jednostavno zbog blizine izvorišta i relativno jeftine izgradnje vodovodne mreže. Nije bilo ni jedinstvenog središta odakle bi se na jedan način vodila poslovno-razvojna „vodena politika“ Imotske krajine.

Foto: Braco Ćosić

Tek 2000. godine utemeljen je Vodovod Imotske krajine i onda je uz pomoć države Hrvatske Imotskoj krajini krenulo nabolje s izgradnjom nove vodovodne infrastrukture.
– Grad Imotski i Općina Proložac imaju opskrbu pitkom vodom više od 40 godina, ostale općine manje od 20 godina, riječi su direktora Vodovoda ing. Luke Ćorića. Danas toliko godina nakon prvih kapi vode dobivenih s izvorišta Vrljike imamo još jedan paradoks. Sada je stanje vodoopskrbe grada Imotskog i općine Prološca loše, a stanje opskrbe vodom ostalih i to brdskih općina poput Podbablja, Ciste Provo, Lovreća, Zagvozda, Lokvičića te onoga brdskog dijela općina Runovići i Zmijavci je dobro – veli Ćorić.
Također Imoćani opskrbljuju vodom sa svoje Vrljike i veliki dio općine Šestanovac.

Azbestni cjevovod

– U čemu je problem s gradom Imotskim i općinom Proložac?
– Na području grada Imotskog, Vinjana Donjih, te Glavine i općine Proložac do Šumeta još uvijek su azbestne cijevi, a gubici na mreži dosežu i do 80%. Pri kraju smo s izradom koncepcijskog rješenja sanacije i upravljanja gubicima, a osim navedenoga neophodno bi trebalo osim cjevovoda i armatura, te fazonerije promijeniti i crpke s agregatima na većini crpnih stanica, poput crpnih stanica Opačac, Karini, Poljica, Budim, te još nekih.
To dakako puno i košta. Na novijem dijelu vodoopskrbe treba oformiti nova mjerno upravljačka okna za regulaciju tlaka i kontrolu i upravljanje sustavom. Ipak, napravljen je silan napredak jer je voda s izvorišta Vrljike dosegnula i najzapadniji i najistočniji dio Imotske krajine, tako da danas imamo pokrivenost opskrbe za 97 posto pučanstva Imotske krajine.
– Do sada, a od osnutka naše firme u izgradnju vodoopskrbe u Imotskoj krajini utrošeno je 270 milijuna kuna ili približno 36 milijuna eura i to većinom s pomoći države. Prije osnutka Vodovoda Imotske krajine imali smo samo 30 postotnu pokrivenost pitkom vodom po Imotskoj krajini – ističe Ćorić.
– Znači preostaje još mnogo posla da bi se kvalitetno opskrbilo cijelo pučanstvo krajine pitkom vodom? – Tako je. Potrebno je zamijeniti više od 80 kilometara azbestno-cementnog cjevovoda, potom zamijeniti crpne agregate na najvećim crpnim stanicama, armature te izgraditi oko 30 regulacijsko mjerno upravljačkih okana, te tri nove vodospreme.To je veliki posao i puno košta.
Koliko god je ovo navedeno primarni posao, moram istaknuti i još jedan problem koji sputava cijelu našu operativu da radi kvalitetnije i brže. Vodovod Imotske krajine je u zgradi u najmu, te je potrebno izgraditi poslovnu zgradu za koju imamo projektnu dokumentaciju. Za održavanje postojeće i buduće mreže potrebno je nabaviti nove strojeve i opremu, te novi GIS za upravljanje. Sadašnja financijska konstrukcija za navedeno, a što je neophodno da se stvari za kvalitetnu opskrbu vodom pučanstva Imotske krajine dovedu u normalne parametre, kreće se do 150 milijuna kuna ili otprilike 20 milijuna eura – kaže Ćorić.

PRASTARI CJEVOVODI
Putem do potrošača iscuri 76 posto vode

Da sam grad Imotski ima na neki način vrlo skupu opskrbu vodom, svjedoči podatak da je gubitak vode u postojećim starim cijevima od samog glavnog vodocrpilišta do potrošača u grada, a tu se radi od oko četiri-pet kilometara cjevovoda, čak do 76 posto, što se zapravo vodi kao ogroman gubitak. Upravo rekonstrukcijom te stare vodovodne mreže, zamjenom novih cijevi uštedjele bi se goleme količine vode, da ne govorimo o uštedi novca kroz manju potrošnju električne energije za rad pumpi i cijeloga sustava opskrbe jer je grad Imotski i najveći potrošač pitke vode.

KAKO SE SVE KRADE
Rijeku Vrljiku ‘skrenu’ u svoj vrt

Vodovod Imotske krajine svakodnevno nadzirući ogroman sustav vodovodne infrastrukture od Sebišine na istoku, Slivna na jugoistoku, do Biorina na zapadu, Dobranja i Aržana na sjeverozapadu Imotske krajine, nailazi i na mnoge slučajeve krađe vode, što je još jedan problem koji se mora rješavati zakonskim okvirima.Također, prioritetan je konačno uređen i reguliran vodonatapni sustav Imotskog polja za uporabu vode za natapanje Imotskog polja iz akumulacijskog jezera Ričice, puno bi smanjio uzimanje vode Vrljike za natapanje obradivih površina, pa i njeno nelegalno iskorištavanje za natapanje privatnih vrtova i okućnica kako bi Vrljika bila u potpunosti podređena za opskrbu pitkom vodom pučanstva Imotske krajine. A tu tek slijedi veliki posao.

Komentari

komentari